Blijeda vatra

Vladimir Nabokov postiže puninu svoga umjetničkog izričaja upravo u romanu Blijeda vatra, objavljenom 1962. godine, netom nakon što ga je jednodušno oduševljenje kritike i publike romanom Lolita vinulo među međunarodne književne velikane. Blijeda vatra svojevrsna je parodija akademske prakse, Nabokov preispituje relacije urednika i rukopisa, pripovjedača i pripovijesti, proces čitanja i interpretacije…

Središnja je os romana spjev od 999 stihova, napisan pred smrt autora, pjesničkog genijalca Johna Shadea. Pjesmu prati predgovor i komentar izvjesnog profesora Charlesa Kinbotea, koji plete svoju udivljenu literarnu analizu usporedo s fantastičnom pričom o ubojici na tragu svrgnutome i izgnanome kralju Zemble, koji možda jest, a možda i nije alter ego samog profesora.