Chet Baker na plaži

U zbirci priznatog i nagrađivanog pjesnika Ivana Babića „Chet Baker na plaži“ može se zamijetiti s jedne strane zrelost, jasnoća koncepta i stilska sigurnost iskusnog književnika, s druge talent za kratku formu koja objedinjuje lirsko i meditativno, i u okviru koje autor uspijeva virtuozno pretočiti elemente osjetilne, organske stvarnosti u maštovitu metaforičnost. Dominantna tematska okosnica ovih suptilnih pjesama jest ljubav. Slutnja otvaranja prema drugoj osobi, krhkost bliskosti, nemiri, nade i odsutnosti smjenjuju se poput glazbenih varijacija u knjizi koja je, kao što već naslov svjedoči, nadahnuta i prožeta glazbom. Glazba je ipak najprisutnija u pjesmama središnjeg, naslovnog ciklusa, gdje se pojavljuje u višestrukoj ulozi – kao poticaj jeziku, kao mogućnost dijaloga preko barijera koje razdvajaju različite umjetničke discipline, kao utjelovljenje psiholoških stanja i raspoloženja. Dah i disanje provlače se kroz rukopis kao organska poveznica glazbe i pjesme, ali i kao prisutnost živog svijeta prirode za koji autor pokazuje osobit senzibilitet (primijećen i u njegovim prijašnjim zbirkama). Babićev osjećaj za jezik očituje se u leksičkom izobilju, gipkoj rečenici koja uspijeva ostati lagana unatoč složenosti, maštovitoj ali nenametljivoj tvorbi neologizama, sposobnosti da se dobro izabranim riječima stvori malena, jezgrovita i zaokružena cjelina.