Doma

Bezimena pripovjedačica započinje novi život na novom mjestu. Njen brak se raspao, kćerka otišla svojim putem. Nekadašnji život ostavila je iza sebe i u surovom krajoliku sjevera, gdje mirišu divlja kamilica, suha zemlja i so, prisjeća se prošlosti i piše kratka pisma bivšem mužu. Dok pokušava još jednom preokrenuti svoju sudbinu, ponovo otkriva ljubav, prijateljstvo i, nešto što je u današnjem svijetu često nedokučivo, dom. Na bedemima njemačke sjeverne obale, možda će postati neko drugi, ili ostati tačno ono što jest.

U romanu Doma Judith Hermann govori o nepouzdanom sjećanju na ono što je bilo… i o prelomnim trenucima života kada se stari svijet suši a rađa novi.