Esperanto vremena

Pjesnički prvijenac autorice Dobrile Zvonarek otkriva nam dubok i slojevit pjesnički glas  satkan od bogato proživljenih iskustava unutrašnje događajnosti kao i od pažljivo namotanih godova čitateljske posvećenosti.

Bilo da je riječ o pjesmama koje tematski reflektiraju odnos s metafizičkim, prebiru i sabiru prošlost ljubavnih čežnji ili su pak posvećene prostorima i licima nostalgije kao nosiocima željene dobre slike svijeta, jasno je kako je lirski subjekt ovog rukopisa uronjen u svoj promatračko-introspektivni kozmos.

Taj kozmos kao da se kronološki kreće od praznina i tišina prema neizbježnim emotivnim vrtlozima ranog mladenaštva, kroz pejzaže i predjele sjećanja do susreta s točkom sadašnjosti kakva jest iz koje se onda kreće u nove životne prostore.

Pred nama je poezija visoke jezične discipline i pedantnosti, s dobro ugođenim omjerom narativnosti i autentične metaforičnosti. Upravo nam ta odmjerenost pjesničkih postupaka nenametljivo pruža ključ za slobodno čitateljsko upisivanje značenja.

Esperanto vremena vodi nas kroz putovanje od onog osobnog, od „najosamljenije pjesme“ do univerzalne i tako prirodne želje za usporavanjem da nam ne promakne ono bitno – život sam i sve što ga dubinski oblikuje. Poezija Dobrile Zvonarek priziva ono što je našem vremenu najviše potrebno – dobrotu, blagost i nježnost.

Sanja Baković