Fantom slobode 2/2023

Krenite u jesen s novim brojem Fantoma slobode u kojem ćete naći velik blok domaće i regionalne poezije. Poetski blok započinjemo s Dejanom Aleksićem, autorom iz Kraljeva, dobitnikom više nagrada za liriku. Aleksić kritički nastupa prema odabiru manjeg, prema životu u »zoni komfora«, bilo da je riječ o apatridu koji je pristao na usamljenost, o pjesniku koji je nekoć pisao hrabro, a sad se više to ne usuđuje ili pak o autoru površnih tekstova koji može biti miran jer će za njihove pjesme uvijek biti publike.

Zagrebački pjesnik Karlo Nikolić mjastor je trenutka. Premda djeluje lirski nepretenciozno, Nikolićev subjekt od jednog će naoko nebitnog trenutka načiniti čitavu pjesmu  koja koja će njegovu ulogu promatrača uzdignuti na novu razinu.

Odvažna i oštra poezija niške spisateljice Stane Dinić Skočajić posvećena je društvenom angažmanu te proziva groteskne pojave današnjice koje smo normalizirali. Dinić Skočajić piše o ljudima koji ne šute i što znači ne pristati na šutnju, o odnosu kapitala prema radniku i o statusu utvare koji ljudi dobivaju na društvenim mrežama nakon smrti.

Za poeziju Miroslava Kirina koju ovdje objavljujemo svojstven je vedar metajezički ludizam, poigravanje rimom, žanrovima te oslanjanje na jezičnu dvosmislenosti, čime autor ukazuje na artificijelnost poetskog tkiva.

Igor Vučak, sarajevski pripovjedač i pjesnik, poslao nam je poeziju elegijskog prizvuka koja izražava nostalgiju za nekim drugim vremenima i odnosima. Poezijom prevladavaju oniričke slike i mistična atmosfera koji navode na razmišljanja o onostranom i zagrobnom.

Predrag Vrabec, autor više zbirki proznih pjesama, u ovom broju počastio nas je nizom nazvanim »Strukture«. Njegove su pjesme sačinjene od kratkih, jezgrovitih rečenica koje se doimaju kao mikrokozmi sastavljeni od lirskih natuknica.

Vladimir Milojkovity, pjesnik iz Subotice koji živi u Londonu, piše osobit oblik poezije. Svaka je pjesma popraćena preciznim vremenskim odrednicama i mjestom nastanka, pa mu zbirke funkcioniraju kao poetski dnevnici koji bilježe trenutke nadahnuća.

Darovita splitska pjesnikinja Marija Butirić piše o požrtvovnosti majke i samoživosti oca, o strahu od samoće i o nepresušnoj ljudskoj sklonosti ogovaranju.

Novinska urednica i pripovjedačica Tanja Beljanski poslala nam je sugestivnu priču »Avgust«, nabijenu neizgovorenim mislima i emocijama. Tu su zatim dvije priče Kristine Gavran: jedna je satirična i duhovita, druga je ozbiljna, a u objema se ističe autoričin nesumnjiv talent za pripovijedanje.

Radiodrama Neve Lukić, More govori o usamljenosti osoba koje pate od Alzheimerove bolesti te o mučnoj situaciji koja nastaje kad komunikacija udari u zid.

Prema riječima pjesnikinje i kazališne redateljice Rajne Racz, poetsko kazalište je nedefiniran, pomalo gluh prostor koji se dohvaća iz različitih teorijskih smjerova. U eseju »Prema poetskom kazalištu« Racz uspostavlja relaciju između poezije i kazališta, koristeći se nizom negativnih kategorija njemačkog teoretičara Huga Friedricha vezanih uz principe moderne lirike.

U rubrici »Kritika & esej« Franjo Nagulov piše o romanu Javiera Maríasa Berta Isla, Ana Mušćet piše o romanu Viktora Radonjića Nađin karusel, a Jadranka Pintarić o romanu Joso Ognjena Rađena i Natalije Grgorinić.

Naposljetku, Branko Franceschi u rubrici »Kontejner« govori o izložbenom prostoru koji je umjetnica Dubravka Lošić uspostavila u bivšem pogonu tekstilne industrije Trikop u Blatu na Korčuli.