Jednog dana ništa

Jednog dana kreneš na put i do noći stigneš na kraj svijeta. Jednog dana stranac ti kaže: tvoji roditelji nisu tvoji roditelji, ništa im ne vjeruj. Jednog dana postaneš lik u TV seriji za koju ne zna nitko osim tebe. Jednog dana ludilo ti svrati na kolače. Jednog dana se probudiš i shvatiš: mrtav si već danima. Jednog dana ništa je sveti svjetovni tekst o svijetu fragmentiranom, brzom i nestalnom. Nostalgiju koherentnog narativa lijepe književnosti, odlučne da svijet oblikuje onakvim kakav bi trebao biti, Zoran Lazić je napustio zarad silne radosti entropije. Jer Lazić zna da nije riječ o tome kakav bi svijet trebao biti, već, prije svega, o tome da ga ne bi trebalo biti. Izmjene naratora, perspektiva, napokon medija, dakle način na koji Lazić pripovijeda, ovdje savršeno rade u korist onoga što pripovijeda. To je vještina, to je ljepota. Jednog dana ništa je radikalan i ekstatičan tekst. Lazić je ovo razbio. Bravo. — Andrej Nikolaidis