Moment

Tridesetih godina dvadesetog stoljeća svaka se žitka, životna, ulična ili naprosto spontano nastala fotografija zvala moment fotografija. Tek mnogo kasnije za moment fotografiju uvriježit će se engleski naziv life. Davor Denkovski odlučio se upravo za riječ moment, ukazujući dakako da se radi o fotografijama koje je snimio u momentu, u času, u trenu, fotografije koje su tako postale mozaik slika iz života, onakav kakav viđamo. Ali, valja priznati, da nam se uživo ne događaju uvijek prizori kakve je u ovoj monografiji posložio autor. Nastale su dakle u momentu na koncertima, putovanjima, na planinarenju, ili u gradovima, na ulici, u barovima.

Motivi su pritom u knjizi duhovito upareni, pa ćemo uz dva crna mačka izražajnih i pomalo zastrašujućih očiju vidjeti dva mačora, dva muškarca koja zbog osobite donje rasvjete glume mačju prirodu. Fotografije su u boji, ali ima ih i crno-bijelih, što dakako ovisi o raspoloženju autora i potrebi da s nekih motiva makne boju, jer boja zavodi i ostavlja često površan dojam, osobito tamo gdje crno-bijelo i sivo može snažnije istaknuti željenu formu, i dodati novi moment nestvarnog. 

Promišljanje o tome koje su fotografije upečatljivije, one u boji ili u crno-bijeloj varijanti, ima svoje argumente i za jednu i za drugu opciju. Neki ambijenti zrače upravo bojom, poput zasićene slike gostionice ili fine sive magle, dok druge pojačavaju portretni karakter snimljenog brijača, ili estradne zvijezde. Iako ćemo u knjizi naići na mnoga poznata imena u punom elementu, kako sviraju na koncertima, što nam govori da je autor fotograf glazbene rock/pop scene, jednako ćemo ga svrstavati (treba li to uopće?) i kao street-fotografa, budući da su anonimni građani i njihovi portreti tretirani s jednakim umijećem fotografa brzog opažanja, onog koji u tili čas prepozna zanimljiv prizor, zanimljivo lice ili zanimljivi ugođaj, te ga fotografijom ovjekovječi.

Ima u ovom izboru fotografija i mnogih smiješnih situacija, što govori o duhovitosti Davora Denkovskog; na primjer fotografija Treća smjena, gdje su uz prozor autobusa naslonjene klonule glave spavača, ili WC na vrhu, drveni zahod u planini. U svom je izboru autor u monografiju posložio i mnoge lijepe prizore, odnosno detalje iz folklornih nastupa, ali i iz pučkih zabava, kao što je potezanje užeta, disciplina koju su na ljetnim igrama duž naše obale i otoka priređivali kršni lokalni momci. 

Nije promaklo autoru prizor zastrte i izblijedjele zvijezde, koja je u prošlom sustavu bila dio mnogih grafita, te bila i ostala simbol socijalističkog uređenja. Mobiteli i gledanje u njih, ili fotografiranje mobitelima tipični su prizori ovih naših dana, te ih je Davor Denkovski zabilježio na više načina. Jedna od osobitih fotografija na tu temu je djevojčica, izoštrena u prvom planu koja bulji u svoj mobitel dok se u zamućenoj pozadini zbiva uniformirani nastup djevojaka, koji djevojčicu očito nimalo ne zanima.

Gdjekad naziv fotografije navodi na smijeh, poput one japanskih stjuardesa koje su sve iste i doista bi bilo teško uočiti pojedinku. Upravo ta odlika da nas ovim fotografijama autor pomalo nasmijava, ili tek ležerno vodi kroz gradove, krajolike, ili na koncerte, daje ovoj knjizi ugodu i ležernost. Za razliku od fotografa koji je sve ove prizore morao sagledati i u momentu kliknuti svojim fotoaparatom da bi ih sačuvao za nas, mi sve te prizore koje nam je u knjizi podastro možemo listati i gledati po nekoliko puta, vraćati vrijeme, ubrzavati ga ili usporavati, ono nam nikamo ne bježi. 

Branka Hlevnjak