O Bergsonu

Postoje redovi, postoje kraljevstva, postoje vladavine, postoje discipline. Postoji vjera; postoji ljubav; postoji umjetnost; postoji filozofija; postoji moral; postoji znanost. I zacijelo postoji još njih. I čak bi trebalo reći da ne postoje samo kraljevstva: postoje i pokrajine. Koje su možda jednako odijeljene (razgraničene) kao kraljevstva. Jer ništa možda nije suprotnije likovnim umjetnostima od glazbenih umjetnosti. I ništa se možda više ne kosi s matematičkim “znanostima” od prirodnih “znanosti”. I u moralu bih možda izdvojio jedan civilni moral kojem bih dao prednost.

Charles Pierre Péguy (Orléans, 7. siječnja 1873. – Villeroy, 5. rujna 1914.) je bio francuski književnik, pjesnik i esejist. Isprva je blizak anarhizmu i militantnom socijalizmu, a kao protivnik antisemitizma zagovara Alfreda Dreyfusa. Od 1900. izdavao je i uređivao utjecajni političko-književni dvotjednik Cahiers de la Quinzaine, u kojem su uz katoličke intelektualce objavljivali i A. France, H. Bergson, R. Rolland. Premda se nakon 1906. približava katoličanstvu i patriotizmu, ne priklanja se nacionalističkoj desnici, i oštro kritizira buržoaziju i kapitalizam. Piše eseje prožete antimodernističkim i radikalno kršćanskim stavovima, smatrajući da su antičke i kršćanske vrline u modernom dobu kompromitirane. Djela: De la raison, De Jean Coste, Notre Patrie, Situations, Notre Jeunesse, Un nouveau théologien, Le Porche du Mystère de la deuxième vertu, La Tapisserie de Notre-Dame, L’Argent, Note conjointe sur M. Descartes et la philosophie cartésienne i dr.