Opis
Knjiga je posvećena do sada neobrađenoj temi postojanja i kvalitete moderne arhitektura u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Činjenica je da među svjetskim nacionalnim parkovima, pa i onima na UNESCO-ovoj listi, nema sličnog primjera simbioze prirodne baštine i moderne arhitekture kakva je na Plitvičkim jezerima. Stoga ovo djelo proširuje spoznaje o hrvatskoj arhitektonskoj tradiciji, kulturnoj baštini te razvoju teoretske misli o zaštiti prirode.
Monografija predstavlja veliki doprinos valorizaciji i pozicioniranju Plitvičkih jezera u hrvatskoj arhitekturi 20. stoljeća. Donosi prikaz najvažnijih građevina od srednjega vijeka do kraja 20. stoljeća, počevši od srednjevjekovne kule Krčin grad, razvoja moderne pa sve do objekata izgrađenih u drugoj polovici 20. stoljeća.
Osobito je zanimljiv prikaz nerealiziranih prijedloga ili projekata, koje autorica analizira iz aspekta arhitektonske, odnosno urbanističke kakvoće, ali i iz aspekta odnosa prema prirodnoj baštini. Posebnu pozornost posvećuje situaciji Nacionalnog parka Plitvička jezera nakon upisa na Listu svjetske kulturne i prirodne baštine UNESCO-a 1979. godine. Usporedba razvoja NP Plitvička jezera, sa zakonskog i povijesnog aspekta, s iskustvima nekih američkih i europskih nacionalnih parkova istodobno upućuje na različitosti ali i moguće smjernice u budućem pozicioniranju arhitekture Plitvičkih jezera u kontekst europske arhitekture 20. stoljeća, u kojoj do sada nisu uvršteni.
Prikaz djela istaknutih hrvatskih arhitekata na Plitvičkim jezerima poseban je i inovativan doprinos valorizaciji ovih ostvarenja. Autorica dokazuje da su posrijedi vrhunske realizacije i obogaćuje njihove opuse novim i do sada nepoznatim podacima i činjenicama.
Recenzije
Još nema recenzija.