Opis
John Cheever je pisao o najvažnijim stvarima. Daleko od toga da bude samo bijeli
anglosaksonski protestant i elitist koji nema pojma o životu izvan vazdazelenih,
imućnih predgrađa, pustoši subotnjih zabava i postkoktelskog
očaja, gdje svi muškarci putuju na posao, a sve žene imaju osjećaj da su protratile život, Cheever piše o samom
središtu stvari. Ne bavi se čudacima, gubitnicima ili marginalcima, nego djecom,
poslom i središnjom idejom zapadne književnosti – onim što on sam naziva “gorkim
otajstvom braka” – time kako brak može strast pretvoriti u nešto gotovo nevjerojatno,
ako ne i nemoguće. I premda je fasciniran onime što katkad opisuje kao “putenu
anarhiju”, dovoljno je mudar da zna kako nas pokreću status, samopoštovanje i rad,
a ne seksualna strast: živimo novac dok sanjamo o potpunoj ljubavi.
Vjerojatno bismo te priče mogli okarakterizirati kao čehovljevske, ako ni zbog čega
drugoga, onda zbog Cheeverove vještine da uhvati važne trenutke u običnim životima,
i to s dobroćudnom sućuti i nikad s visine, i zbog sposobnosti da napiše elegičan
posljednji odlomak koji ujedno obuhvaća i nadilazi priču, a čitatelje ostavlja bez daha,
kao da se sve na kraju baca u zrak u nekoj vrsti orgijastičkog slavlja. Možda bismo
mogli reći i da je Cheever manje sumoran od Carvera, sveobuhvatniji, ironičniji
i živahniji od Hemingwaya. Ali na kraju on uvijek ostaje posve svoj, sa svakom
rečenicom odvagnutom i odmjerenom dok ne kaže točno ono što treba reći, a često
i više.











Recenzije
Još nema recenzija.