Podstanarke

Prvi roman autorice Majde Tometić započinje pronalaskom mrtvog tijela u stanu jedne zagrebačke zgrade. Policajac koji dolazi na uviđaj opisuje taj trenutak. Ali to je samo intrigantan početak koji vas poziva da čitate dalje. Nakon uvoda in medias res, priča se retrospektivno vraća na početak. Pet junakinja koje stanuju u istoj zagrebačkoj zgradi počinju pripovijedati svoje priče. O šestoj govori pripovjedač. Sonja, Ema, Nora, Ana, Barbara i Tena nose imena književnih junakinja klasične literature jer imaju njihovu osobnost i karakter, onako kako ih je autorica doživjela u književnosti. Njihovo pripovijedanje počinje citatom iz „knjiga gdje su nastale“, koji je ujedno ključ za čitanje i služi kao poziv na promišljanje o tematici. Ta snažna intertekstualnost važna je vrijednost ovog romana. U romanu je dominantno emotivno proživljavanje junakinja, a kriminalistička potka koja ih i povezuje i razdvaja služi kao svojevrstan lajtmotiv zbog kojega želimo saznati što se dogodilo. Roman tematizira položaj žene u društvu i problem femicida. Radnja je introspektivna i čita se s promišljanjem i intuitivnim povezivanjem djelića u cjelinu. Autorica nas vješto i sa stalnom dozom napetosti odvodi u svjetove šest različitih žena — različitih profila, stavova, načina života, statusa, godina, naslijeđa… ali žena koje su u biti iste. Žena s vlastitim bremenom, sjećanjima, borbama, odnosima, tugama i srećama. Tijekom zapleta žene se međusobno povezuju i njihovi se životi isprepliću. Sve žive u istoj zgradi i sve su povezane s jednom muškom osobom. Kako radnja odmiče, čitatelj će saznati što se dogodilo na početku i koja je od žena mrtva. Rasplet nas vraća na taj događaj s početka i radnja se raspliće u neočekivanom obratu. Roman nosi naziv Podstanarke iz dva razloga — glavne junakinje žive u istoj zgradi (i nebitno je jesu li tu podstanarke ili nisu), no one su zapravo podstanarke svojih života ili podstanarke u životima drugih.