San od tisuću ljeta

Kako bi izgledao život u Hrvatskoj da država kojim slučajem proda vodovod Amerikancima, a liječnici u bolnicama ostanu bez kirurškog konca? Može li se u Lijepoj našoj stvoriti dobar biznis na kupusu ili možda ostvariti značajan prihod pokretanjem jajare? Kakva je to Banda Velikog Petka, zašto policija nadgleda vrane osumnjičene za korupciju i tko je osnovao masonski red tajanstvena naziva Genius Ordo?

U zbirci “San od tisuću ljeta” Ivan Vidić nikoga ne štedi; svi su onakvi kakvi doista jesu kad padnu maske – na tapeti su političari, državni službenici, poduzetnici, kriminalci i cajke, novinari, liječnici i taj mitski “narod” koji šuti i trpi. Na trenutak se čini da je Vidić ovaj put zaista pretjerao, jer takvo nešto nikad se ne bi moglo dogoditi u stvarnosti, no dok se čitatelj grohotom smije ovoj punokrvnoj satiri, žalac gorčine što pulsira u pleksusu potvrđuje da je Vidićeva književnost izvanserijski maštovita, ali i da bi je stvarnost lako mogla slijediti.

Ivan Vidić ovom se zbirkom ustoličuje kao enfant terrible hrvatske književnosti – to je onaj koji sve vidi i ni o čemu ne šuti. Istodobno pruža i rijedak književni užitak: pred nama je sigurnom rukom ispisana sočna zbirka dvadeset tematski ulančanih novela, a upravo novelu kao formu rijetko viđamo. Vidić je napisao zbirku o kojoj će se dugo pričati… između dva napadaja gorkog i urnebesnog smijeha. (Hena com)