Tiha staništa

Zbirka pjesama Tiha staništa donosi nove probrane lirsko-fenomenološke poetske meditacije istaknutog hrvatskog pjesnika Željka Kneževića.

Krhotine životne svakodnevice u Kneževićevim su pjesmama iskazane slobodnim stihom govorne kolokvijalnosti, ali stupaju u začudne značenjske odnose, tako da i ova knjiga potvrđuje kritičarevu misao da je Željko Knežević „izabrao jezik pjesme kao medij kojim će okupiti krhotine negdašnjeg jedinstva svijeta“ (Branko Bošnjak).

Za Željka Kneževića sve je pjesma, ili sve može postati pjesma, pod uvjetom da efemerni povod za pjesnički tekst nadvlada svoju efemernost bravuroznom jezičnom preobrazbom, a takva imaginativna verbalna rekreacija Kneževiću redovito polazi za rukom.

Prema mišljenju Božice Pažur, autorice pogovora, Željko Knežević spada u sam vrh hrvatskoga pjesništva, on je„skroviti, a antologijski svjedok trajne misije poezije, lirski tumač njene sintezne bîti“.