Tišina – sabrane pjesme – memoarski zapisi

Dobrišu Cesarića se, prema društvenom sloju kojemu je pripadao i koji je u njegovoj lirici razmjerno najzastupljeniji, s pravom svrstava u mali svijet predratnoga zagrebačkoga građanstva. On je u svojim pjesmama zabilježio i njegove nedostatke i njegove pozitivne strane koje je nosio i osjećao u sebi. Uz književne povjesničare, koji pjesnike razlikuju da bismo ih bolje razumjeli, i čitateljska je publika, koja razlikuje vrednujući, odvojila Cesarića od većine njegovih neposrednih prethodnika i suvremenika te ga nastavila čitati i nakon njegove povijesne epohe. Osim pjesama Dobriše Cesarića, ova knjiga sadrži i autorove meomoarske zapise: Moje osječko đakovanje, Prije trideset godina i Sjećanje na Gorana.