Vranski prior Ivan Paližna

Ova monografija pokušaj je rekonstrukcije biografije Ivana Paližne (? – 1391.), vranskoga priora odnosno poglavara viteškoga reda ivanovaca na prostoru Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Od nepoznatih početaka, Paližna je svoj uspon gradio mačem u ruci i u službi kralja Ludovika Anžuvinca, a u usponu mu je pomoglo i kaotično stanje unutar reda ivanovaca koje je znao vješto iskoristiti. Nakon Ludovikove smrti, bio je aktivan u dinastičkim previranjima na hrvatsko-ugarskom prijestolju, pobunivši se iz nepoznatih razloga protiv legitimne vlasti kraljica Elizabete Kotromanić i Marije Anžuvinske, a svoju borbu kasnije je nastavio voditi i protiv Marijina zaručnika, kralja Sigismunda Luksemburškoga. Na vrhuncu karijere, u podjednako kaotičnom stanju unutar Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva, domogao se i titule bana, a u Dalmaciji se u prvoj polovici 1387. ponašao i poput pravoga gospodara.

No zbog svega toga, Paližna je predstavljao i iskrivljenu sliku viteškoga ideala, onu koja ne poznaje poslušnost, čistoću i siromaštvo. Svojim djelovanjem, Paližna nije ostavio samo duh vremena srednjega vijeka – stariji hrvatski povjesničari, osim što su bili impresionirani njegovom vojničkom vještinom, „omamljeni“ su bili i njegovom suradnjom s bosanskim kraljem Stjepanom Tvrtkom, vladarom koji je također znao vješto iskoristiti dinastička previranja u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu te proširiti svoj posjed. Budući je Paližna surađivao s Tvrtkom protiv „tuđinca“ Sigismunda, svojim romantičarskim viđenjem Paližnina djelovanja ti su hrvatski povjesničari, osim hrvatskoga, u duhu ideje južnoslavenskoga „bratstva i jedinstva“ gradili i budući „jugoslavenski“ nacionalni identitet, nekritički uvidjevši u Paližni borca za južnoslavensko oslobođenje od tuđinske vlasti, ali i neargumentirano, mimo metodologija povijesne znanosti, često i prenaglašavali njegovu suradnju s Tvrtkom.