“Pink Floyd at Pompeii – MCMLXXII” je ponovno izdanje i remiks glazbenog dokumentarca iz 1972. godine, snimljenog u drevnom rimskom amfiteatru u Pompejima, u kojem Pink Floyd izvodi svoj repertoar bez publike, uz minimalni filmski tim. Režirao ga je Adrian Maben, a 2025. godine film je digitalno restauriran u 4K rezoluciji, dok je soundtrack remiksirao Steven Wilson. Ovo izdanje, koje prati i filmsku ponovnu premijeru, predstavlja jedinstven spoj vizualnog i glazbenog iskustva, te je izazvalo brojne reakcije publike i kritičara diljem svijeta.
Glazbena i vizualna snaga
Snimka iz 1971. godine, koja je kasnije postala kultni film „Live at Pompeii“, doživjela je više restauracija i izdanja tijekom godina, ali MCMLXXII izdanje ističe se po detaljnoj vizualnoj obradi i novom zvuku. Steven Wilson, poznat po remiksima klasičnih rock albuma, donio je novu dubinu i jasnoću materijalu. Pojedini detalji, poput Rogerovog zlatnog zuba ili dima cigarete u TV studiju, postaju vidljivi kao nikada prije, dok surround zvuk omogućuje slušatelju da osjeti svaku nijansu, od Gilmourovog slide gitara do Wrightovog orgulja i Masonovih bubnjeva. Glazba je tako izvornija i snažnija, a „Echoes“, „Careful with That Axe, Eugene“ i „A Saucerful of Secrets“ zvuče monumentalno i prigušeno, s jasnim odvajanjem svakog instrumenta i vokala.
Povijesna važnost i utjecaj
Ovo izdanje ističe se kao važan dokument jednog razdoblja kad je Pink Floyd bio na vrhuncu kreativnosti, prije komercijalnog uspjeha „The Dark Side of the Moon“. Materijal iz „Meddle“ i ranijih albuma pokazuje kako je skupina eksperimentirala sa zvukovima, atmosferama i strukturom pjesama, stvarajući glazbu koja je bila daleko ispred svog vremena i nadahnjivala niz generacija glazbenika. Izostanak publike i atmosfera napuštenog amfiteatra dodatno potiču na introspekciju i doživljaj transcendencije, što je postalo prepoznatljivo obilježje ovog filma.
Kritički osvrt
Iako su neki kritičari skeptični prema čestom ponovnom izdavanju i remiksiranju istog materijala, većina priznaje da je MCMLXXII izdanje najbolje do sada, kako vizualno, tako i glazbeno. Novi remiks Stevena Wilsona donosi dodatnu jasnoću i dubinu, iako neki smatraju da je promjena u odnosu na prethodne verzije minimalna, pogotovo u usporedbi s remiksom iz 2016. godine. Ipak, za nove generacije slušatelja i za one koji žele doživjeti film na velikom ekranu ili u surround zvuku, ovo izdanje predstavlja vrhunsko iskustvo.
Nezaobilazno izdanje za ljubitelje
„Pink Floyd at Pompeii – MCMLXXII“ je remasterirano remiksirano izdanje jednog od najvažnijih glazbenih dokumentaraca u povijesti rocka. Ono donosi novi život klasičnom materijalu, omogućujući slušateljima da se ponovno dive inovativnosti i snazi Pink Floyda u njihovom najboljem razdoblju. Za ljubitelje glazbe, filmske umjetnosti i nostalgije, ovo izdanje je nezaobilazno.
