Brzi Ola

U srednjem dijelu toka rijeke Save koja polako vijuga ravnicom, nalazi se mjesto Davor. Mjesto ima školu koja nosi ime pisca Matije Antuna Relkovića, a u nju je išao i mali Ivica Olić. Ivica je obožavao trčati. Kamo god je išao, kao da su mu noge skakutale same od sebe. „Iviceee“, vikala bi tada njegova mati, „ne trči kao muha bez glave. Past ćeš i razbiti tikvu.“ Ali on bi se smirio samo kada bi jeo ili spavao. Malom Slavoncu jurcanje je dalo snagu.

Kasnije, igrajući za poznate nogometne klubove bio je brz i neumoran. Ola, kako su ga od milja zvali, više od svega volio je igrati u kockastom dresu. Kada bi se zavijorile hrvatske zastave i s tribina se začuo huk „Trči Ola, majstore!“, njegova snaga pretvorila bi se u vihor.