Posljednji Jugoslaveni

Trideset godina nakon nestanka sa svjetske političke scene države koja se zvala Jugoslavija, još uvijek je otvoreno pitanje zašto se i da li se zaista morala raspasti. Iako su na tu temu do sada objavljene tisuće stranica tekstova i knjiga, odvažio sam se da toj raspravi dadem i vlastiti doprinos. Kao savjetnik za međunarodne odnose posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovića, bio sam sudionik gotovo svih skupova u zemlji i inozemstvu koji su se bavili pokušajima da se pronađe mirno rješenje i izbjegne katastrofa. Ante Marković preuzima dužnost jugoslavenskog premijera – ili, što je bio službeni naziv te dužnosti, predsjednika Saveznog izvršnog vijeća – u vrijeme kada se još uvijek činilo da živimo u državi koja normalno funkcionira. To je, međutim, bio privid, održavan po inerciji. Ipak, polazili smo od uvjerenja da Jugoslavija, bez obzira na težinu problema s kojim se suočavala, može i mora opstati. Premijer Marković je u svakoj prilici naglašavao da će republike na najefikasniji način savladati teškoće i izazove ako u ostanu u jedinstvenoj jugoslavenskoj zajednici. Ovo je priča o tom pokušaju i o toj nadi.